MARKO GRBA SINGH ZA KARAKTER: BELDOCS POPRILIČNO DOPRINOSI RAZVOJU DOKUMENTARNE SCENE

On je jedan od trenutno najaktuelnijih autora umetničkog dokumentarnog filma u našoj zemlji, a ujedno je i umetnički direktor prestižnog internacionalnog festivala dokumentarnog filma Beldocs. Nakon nekoliko godina pandemijskog izmeštanja termina manifestacije u septembar, festival se vraća u tradicionalni prolećni termin, ovoga puta od 11. do 18. maja. Za jubilarni 15. BELDOCS najavljeno je više od 100 filmova iz aktuelne domaće i svetske produkcije, koji će biti predstavljeni u dvanaest programskih celina.

Ovaj umetnik, na tananoj granici između “perspektivnog” i “etabliranog” dokumentariste, prošle zime bio je aktuelan i sa svojim dokumentarnim filmom Rampart koji je premijerno prikazan na Festivalu autorskog filma u Beogradu. U ovom ostvarenju porodična VHS arhiva otkriva svakodnevni svet njegovog detinjstva tokom 1998. i 1999. godine: fragmente života u Beogradu obuhvaćene jednim istorijskim događajem. U napuštenom stanu u kom je odrastao, tragovi Markove prošlosti pojavljuju se i prepliću sa sećanjima – idiličnim, ali i traumatičnim

MARKO GRBA SINGH, umetnički direktor internacionalnog festivala dokumentarnog filma Beldocs, govori za KARAKTER

Razgovarao Nikola Marković

Ove godine održava se 15. Beldocs. Šta ste nam spremili za jubilej? Koliko je značajno da se festival inovira, osvežava i poseže za  novom mladom publikom, čak i kada deluje da je na vrhuncu razvoja?

Kao i svake godine, trudimo se da formiramo mesto na kome će se svako osećati dobrodošlim i pozvanim. Jedan od noviteta – a biće ih mnogo – je to što uvodimo da nam svake godine jedan od poznatih domaćih dokumentarista napravi kratki autorski film ili spot od tridesetak sekundi koji će ići pre svakog filma na festivalu. Ove godine je to Marija Stojnić. Što se tiče mlade publike, osim selekcije Beldocs Teen tu su i mnogobrojne radionice, kao i Beldocs Minidoc – škola dokumentarnog filma za srednjoškolce.

Kako izgleda posao umetničkog direktora Beldocsa preko cele godine, dok se festival ne održava? Koliko filmova pogledate, i šta vam je u fokusu u tom periodu koji je posetiocima Beldocsa “nevidljiv”?

Posao je, meni lično, jako zanimljiv. Gledam mnogo filmova i kod kuće i po festivalima širom Evrope. Tradicionalno svake godine idemo na Berlinale i IDFA – verovatno najveći festival dokumentarnog filma – a uz to dosta putujem i sa svojim filmovima, pa koristim priliku da i na taj način pogledam nešto zanimljivo za Beldoks. Naravno, gledamo i sve filmove koje dobijamo putem onlajn prijava za festival. Ove godine smo dobili više od 500 dugometražnih filmova samo na taj način. Posao je jako temeljan i zahteva vreme. Pored gledanja filmova, zahteva i kreiranje programskih celina, odabir žirija, kao i koordinisanje celokupnom vizijom budućnosti festivala.

Radim na prvom igranom filmu o mom deki Mahinderu Singhu. Film će biti rekonstrukcija njegovog života i jedna svakako nesvakidašnja priča o ljubavi između Gordane Grbe iz Like i Mahindera iz Punjaba (Indija)

Na “marginama” festivala održavaju se i različiti industry programi namenjeni autorima dokumentarnih filmova. Kako ocenjujete njihov učinak i konkretan uticaj na dokumentarističku scenu u Srbiji?

Svakako mislim da poprilično doprinosi razvoju dokumentarne scene. Već nekoliko godina imamo ustaljenu nagradu za najbolji domaći projekat u kategoriji Serbian Docs in Progress u kojoj odabrani autori iznose svoje buduće projekte. Uglavnom ti projekti u budućnosti budu uspešni filmovi i idu na velike evropske festivale.

Krajem prošle godine imali ste premijeru vašeg filma Rampart, koji je posetio i brojne međunarodne festivale. Kako vam je delovala recepcija filma na inostranoj sceni i da li je uopšte bilo suštinske razlike u doživljaju filma, čija je radnja dobrim delom fokusirana i na NATO bombardovanje?

Ljudi su film doživeli jako emotivno svuda jer mi je to bila i zamisao – da taj događaj tretiram uopšteno, kao ratni sukob koji može da se desi bilo gde na zemaljskoj kugli. I dalje tvrdim da to nije film o bombardovanju i ratu već o kraju detinjstva i oproštaju od prostora iz detinjstva.

Sa ove distance, da li ste zadovoljni odabirom iskorišćenih arhivskih VHS snimaka za film, budući da ste imali daleko više materijala na raspolaganju od onoga koji je stao u dokumentarac?

Zadovoljan sam. Svaki dodatni materijal bi preterano zagušio strukturu filma za koju smo se Mina Petrović (montažerka) i ja dogovorili da bude pola arhiva a pola sadašnjost. Preteranom upotrebom arhivskih snimaka taj film bi prerastao u neku vrstu home videa, a to mislim da nije dobro za Rampart. Kondenzovali smo arhivu tako da služi glavnoj svrsi filma, priči o kraju detinjstva. Sve nepotrebne viškove smo morali nemilosrdno da izbacimo.

Kakvi su vam dalji autorski planovi – na kojim projektima trenutno radite i kakve teme vas okupiraju kao stvaraoca?

Radim na prvom igranom filmu, o mom deki Mahinderu Singhu. Film će biti rekonstrukcija njegovog života i jedna svakako nesvakidašnja priča o ljubavi između Gordane Grbe iz Like i Mahindera iz Punjaba (Indija). Film je u fazi pretprodukcije.

MOJA PREPORUKA FILMOVA NA BELDOCSU

Babi Jar: Kontekst – bavi se jednim od najvećih zločina nacista na teritoriji Ukrajine tokom Drugog svetskog rata

Gospodin Landsbergis – grand prix IDFA, bavi se pokretom za nezavisnost Litvanije od Sovjetskog Saveza, jako temeljno i pedantno, od 1989. do 1991. godine

Rewind & Play – dokumentarni film o legendi džezaTeloniusu Monku

karakter

Share