ZORAN PANOVIĆ, novinar i programski direktor Demostata, u svojoj stalnoj kolumni Aktivno čekanje za KARAKTER
“Homecoming” je relativno uspešni pokušaj pravljenja hičkokovske atmosfere u modernim serijama. Ali, da nije bilo Džulije Roberts u glavnoj ulozi, ova serija iz 2018. bila bi samo prosečna.
U rehabilitacionom centru “Homecoming” terapeut Hajdi Bergman (Džulija Roberts) uz pomoć modernih metoda psihološki isceljuje veterane, a s jednim od njih ostvari i jak emocionalni transfer. On joj se otvara i priča joj o komičnoj situaciji u paklu Avganistana kad su svog ratnog druga – inače velikog ljubitelja Kameronovog filma Titanik – ubedili da postoji i nastavak – Uspon Titanika. Vojnik je posvuda tražio da mu nabave Uspon Titanika, čak i u vojsci gde su mu rekli da se radi o “vrlo raritetnom filmu”.
Zaista se čini da Vučić nikad toliko ne iritira “građansku”, savamalsku, Srbiju koliko zamajava “patriotsku” (radikalsko -julovsku)
Koliko u nas postoji onih koji veruju da postoji srpski rimejk Uspona Titanika? To biračko telo bilo bi lak mamac za nekog novog Šešelja. Zato Vučić mora da ih anestezira i ponudi im svoju medijsku iluziju Uspona Titanika.
Otuda se zaista čini da Vučić nikad toliko ne iritira “građansku”, savamalsku, Srbiju koliko zamajava “patriotsku! (radikalsko-julovsku). Zato nekome ponekad zaliči da ima sličnosti između Ane Brnabić i Mirka Marjanovića. Jedino je bitno da svi ispunjavaju striktno i lojalno svoju ulogu u “keč olu”. Ne može Veran Matić kao specijalni Vučićev izaslanik da klekne u Ovčari, a da Vulin ne zatraži pravo i ponovni pokušaj ujedinjenja svih Srba u jednu državu. Koliko smo samo čuli sugestivno prepričanih scenarija Uspona Titanika? Bojim se bez spojlera.
Vučićeva autoritarna tehnologija vlasti zasniva se na sistemu uzajamno funkcionalnih paradoksa. Oni koji veruju u Uspon Titanika, Vučićev evropski put doživljavaju kao sofisticirano gedžovansko preveslavanje zapadnih moćnika i čist ćar za Srbiju.
Ne može Veran Matić kao specijalni Vučićev izaslanik da klekne u Ovčari, a da Vulin ne zatraži pravo i ponovni pokušaj ujedinjenja svih Srba u jednu državu
Teško je isključiti i rizike od drugog ishoda ovakvog Vučićevog kockanja sa iluzijom aktivizma i renesanse “patriotskih snaga”, odnosno da će u bilansima umesto u veliki, narodni, LDP Vučić svoj “keč ol” prevesti u novu Stranku srpskog jedinstva, mnogo širu od one Arkanove, jer koliko smo se od ideologa i propagandista, svih onih povampirenih likova iz devedesetih, te “mladih lavova”,naslušali reči “jedinstvo” – himna Arkanove, Pelevićeve i Palmine SSJ bi se sad rado i adekvatno zapevala širom “srpskog sveta” – “Glasam za jedinstvo srpskog naroda” (i ujedinjenje srpskih zemalja).
Svi koji su živi a koji su devedesetih bili protiv Miloševića, nisu sad svi protiv Vučića. Ali svi preživeli koji su devedesetih bili za Miloševića – sad su za Vučića. To je matematika.