MILJENKO JERGOVIĆ, najveći regionalni pisac, u svojoj stalnoj kolumni za KARAKTER
Evo priče o tome otkud ja na webu i na društvenim mrežama, i kako je lijevo-zelena, a ustvari aktivistička i subkulturna platforma Možemo pobijedila na zagrebačkim izborima, i to s postotkom kakav nikad u ovom gradu niti na jednim izborima nisu mogli ostvariti ni bivši gradonačelnik Milan Bandić, niti – na državnim izborima – otac hrvatske neovisnosti i svih ostalih ovodobnih nacionalnih i nacionalističkih nevolja i zabluda Franjo Tuđman.
Priča o te dvije stvari zapravo počinje istoga dana, jednog utorka u julu 2010, kada je prvi i posljednji put u dvadeset godina rada u Jutarnjem listu i Globusu zabranjena jedna moja kolumna.
Priča o te dvije stvari zapravo počinje istoga dana, jednog utorka u julu 2010, kada je prvi i posljednji put u dvadeset godina rada u Jutarnjem listu i Globusu zabranjena jedna moja kolumna. Zabranio ju je glavni urednik, a zapravo je iza te zabrane, kako to obično i biva, stajala mnogo viša, dublja i silnija instanca. On me je prethodno molio da promijenim samo jednu ili dvije rečenice, ustvari da ih izbacim: učini to, govorio je, suština teksta ostat će ista, nemoj biti tvrdoglav, nemoj provocirati gdje to nije ni potrebno, a ni mudro! Ja, međutim, nisam bio spreman ništa da promijenim. Zavro sam, zajunio, zapeo i ustvrdoglavio se kao Stjepan Filipović pod vješalima i Rade Končar pred streljačkim vodom, premda po prirodi nimalo nisam junačan, a nisam, ako lično smijem suditi o tome, ni naročito tvrdoglav. Pritom, insistirao sam na nečemu, formulaciji u svom tekstu koja je bila nedvosmisleno pretjerana, ako na stvari gledamo iz aktualnog trenutka, ali nimalo nije bila pretjerana iz perspektive pretpostavljene budućnosti. Dakle, bavio sam se proroštvima ili proročanstvima, izigravao sam starozavjetnog Jeremiju ili ovodobnog Tarabića, pa šta ispadne. Evo tih jedne ili dvije rečenice iz zabranjenog teksta: “Prvim svojim dijelom, u kojem je uhićivala i zabranjivala jednome građanskom sloju kretanje po dijelu grada, Karamarkova nas je policija podsjetila na redarstvene akcije Eugena Dide Kvaternika iz 1941. i 1942. Drugim dijelom, onim kada je barikadama spriječila kretanje po gradu, Karamarkova nas je policija podsjetila na akciju šefa milicijske stanice u Kninu 1991. Milana Martića.”
CELU KOLUMNU MILJENKA JERGOVIĆA ĆITAJTE U MAGAZINU KARAKTER, KOJI JE NA KIOSCIMA
