RADOMIR LAZOVIĆ ZA KARAKTER: APRILSKA KOŠAVA

radomir lazovic
RADOMIR LAZOVIĆ, aktivista Ne davimo Beograd

Život sa astmom nije lak, čak i trenucima kada nemate tegobe uvek morate misliti na to da osim novčanika ili ključeva sa sobom uvek imate i pumpicu. Nikada niste sigurni kada će vam zatrebati. Tokom zime u Beogradu kada se zagađenje vazduha penje na maksimum, tegobe ljudi koji imaju respiratorne probleme se drastično pogoršavaju. Takav problem osim mene ima i veliki broj građana i građanki kako Beograda, tako i svih naših gradova.

Broj respiratornih oboljenja se stalno uvećava, a zagađen vazduh značajno doprinosi tome. Osim zdravstvenih posledica, zagađeni vazduh bukvalno svakodnevno i ubija ljude. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije usled zagađenja vazduha svake godine prevremeno umre preko 13.000 osoba. A troškove zagađenja vazduha plaćamo svi, svojim zdravljem i milionima i milijardama evra koje se potroše na bolničko lečenje i izgubljene radne dane i godine života.

A onda sa TV-a čujete ministre koji umesto da saniraju situaciju okrivljuju građane, jer voze stare automobile ili koriste loše energente, dok vam predsednik priča da je vazduh zagađen zato što smo postali ekonomski tigar. A isti taj ekonomski tigar grca u nejednakosti i siromaštvu, gde preko 21% ljudi živi u riziku od siromaštva i gde 34% građana nema dovoljno novca da pokrije bilo koje nenadane troškove. A čak 94% domaćinstava izjavljuje da troškovi stanovanja znatno finansijski opterećuju budžet domaćinstva.

Smrad i zagađenje uprkos pokušajima nadležnih institucija nije moguće sakriti

Pitanje kvaliteta vazduha rešivo je ali za to je potrebno da institucije funkcionišu i rade svoj posao umesto što se odgovornost svaljuje na pojedince. Ono što građani i građanke moraju da uvek znaju je kakvog kvaliteta vazduh udišu. Kada je on opasan po zdravlje potrebno je obavestiti ljude, a ne da se od njih krije. Smrad i zagađenje uprkos pokušajima nadležnih institucija nije moguće sakriti, kao što je prošlog leta pokušano da se sakrije da gori deponija u Vinči. Ovakvim postupcima SNS i SPS koji su godinama na vlasti samo dodatno ugrožavaju živote i zdravlje svih nas.

Osim merenja i obaveštavanja, potrebno je planski saditi drveće umesto što se ono neprestalno seče i sakati nestručnim orezivanjem. Potrebno je ulagati i u javni prevoz koji ima mnogo manje emisije zagađenja po prevezenom putniku. Energetsko siromaštvo se može smanjiti kreiranjem posebnog fonda koji će pomagati najugroženijima da zamene svoje stare grejne uređaje efikasnijim i javnim subvencijama za izolaciju objekata.

Uz sve ove mere treba raditi i na prelasku sa fosilnih goriva na održive izvore energije poput sunca i vetra. Poražavajuća je činjenica da još uvek ima toplana koje koriste mazut, jedno od najprljavijih goriva koje je davno trebalo da ostane u prošlom veku. A još više je poražavajuće da umesto da se sistem centralnog grejanja širi i time uvećava komfor i smanjuje zagađenje vazduha, sve više ljudi želi da se isključi sa ovog sistema jer je grejanje postalo preskupo i predstavlja privilegiju, a ne osnovnu potrebu.

April je pravo vreme da Beograd i Srbija prodišu

Ovo su samo neki od koraka koji se mogu uraditi da bi se kvalitet vazduha popravio i da bi se barem malo olakšao život svim onim ljudima koji imaju respiratorne probleme. Čist vazduh imao bi blagotvoran efekat za celo društvo. Ali ljudi koji su trenutno zaposeli sve poluge vlasti ne žele da mi dišemo čist vazduh već nas drže u stalnom smogu. Smogu u kojem mogu da pokušaju da sakriju svoje pogrešne politike i korupcionaške afere. April je prilika da kao košava oduvamo taj smog i doprinesemo tome da Beograd i Srbija konačno prodišu.