MILA POPOVIĆ ZA KARAKTER: JAGODINSKI SINDROM

mila-popovic

MILA POPOVIĆ, predsednica beogradskog odbora Stranke slobode i pravde, u svojoj stalnoj kolumni Štikla na kaldrmi za KARAKTER

“Kad propadne u politici završiće na beogradskoj Gazeli u crvenim čizmicama, sa crvenom torbicom na 36 stepeni” – poručuje Dragan Marković Palma, predsednik Skupštine grada Jagodina i narodni poslanik, Mariniki Tepić.

Da sve bude još odvratnije pobrinuli su se i drugi državni funkcioneri

Pomoćnica gradonačelnika Jagodine, Marija Jovanović, dodaje kako joj se učinilo da je pored mosta Gazela videla Mariniku Tepić u crvenim čizmama i dodaje da “možda SSP tako zapošljava svoje kadrove”.

Ova parada primitivizma, mizoginije i verbalne agresije bila je reakcija na izjave Marinike Tepić da će se baviti problemom seksualnog nasilja i ucenjivanja žena u Jagodini, koji je javna tajna.

I sada dok čitate ove bljuvotine koje su uspeli da izgovore jedan predsednik i pomoćnica gradonačelnika, razmislite da li je moguće da ih Palma nikada pre nije izgovorio u nekom privatnom razgovoru. Da li je moguće da nije dodao i reč koju ne bih pominjala, a koja vrišti iz konteksta te njegove izjave? Po mom mišljenju malo je verovatno da se za takvu retoriku opredelio prvi put baš u programu ružičaste televizije sa nacionalnom frekvencijom, dok se Žika Šarenica glupo osmehuje. Saglasni ste sa mnom? I vi možete da zamislite Palmu kako u nastupu besa nekoj ženi čija egzistencija zavisi od njega, sav crven u licu, izgovara ovo što je poručio Mariniki. To vam kažem, reč je o matrici ponašanja. I ne zaboravite, na početku uvek beše reč.

Jasno je da se ništa neće rešiti dok se Srbija ne reši ovakve vlasti. Tek tada će žrtve prestati da žive u strahu, a svedoci će prestati da se kriju

Razmislite o još  jednoj “sitnici”. Razmislite da li je uvo gospođe pomoćnice Jovanović do te mere naviklo na ovakve Palmine reči da su one prestale da joj budu strašne. Da li ih zato ponavlja sa istom revnošću sa kojom svoje koleginice sakuplja kako bi tužili Mariniku Tepić za nešto što nikada nije rekla – da su sve one dobile posao preko kreveta. I dok mislite o tome, probajte da uzmete u obzir i činjenicu da je i gospođa Jovanović žrtva jednog primitivnog sistema u kome život u Jagodini zavisi od hira lokalnog šerifa.

Da sve bude još odvratnije pobrinuli su se i drugi državni funkcioneri. Tako je predsednik Narodne skupštine Ivica Dačić uzviknuo da je on u Jagodinu išao samo u muzeje, zaboravljajući koliko je puta tamo razdrljen, u društvu nekih devojaka i žena, pevao: “Ko bi rek’o čuda da se dese” i to ne u muzeju. I nije bio sam, pratili su ga tamo i Ceca i Lukas i bog te pita ko sve još. Za razliku od njega, premijerka  Ana Brnabić uporno ćuti. Kao da je zaboravila sopstvenu izjavu o pozivu na bunga-bunga žurke na kojima, po Palminom uputstvu, može da se ljubi ko sa kim hoće osim muškarac sa muškarcem. Vučić je izabrao srednji put pa priziva institucije da rade svoj posao, ali upozorava da postoje jezivije stvari od pedofilije. Tako na sve reaguju Palmini koalicioni partneri, čija ljudskost zavisi od rejtinga koje računaju na nedeljnom nivou. Zato svi zajedno prisustvujemo suđenju svedocima u organizaciji državnog vrha, plus tabloidni mediji koji ne zaboravljaju da kada pričaju i pišu o pedofiliji i organizovanoj prostituciji spomenu kojoj stranci pripada prvi svedok koji je o tome pričao. Zamislite da su energiju koju troše u osporavanju kredibiliteta onih koji više ne mogu i neće da ćute potrošili na formiranje policijsko-pravnog tima, koji bi svim žrtvama seksualnog i svakog drugog nasilja nad ženama u Jagodini, ali i širom Srbije, garantovao bezbednost. Pošto njima to ne pada na pamet, pošto im ne pada na pamet čak ni da deklarativno kažu da će svaka žrtva koja prijavi bilo kakav oblik seksualnog ili drugog nasilja koji dolazi od predstavnika države, imati njihovu ličnu zaštitu, jasno je da se ništa neće rešiti dok se Srbija ne reši ovakve vlasti. Tek tada će žrtve prestati da žive u strahu, a svedoci će prestati da se kriju. Tek tada će suze devojaka i žena prestati da budu samo njihove i postati naše. Tek tada ćemo moći da kažemo da živimo u normalnoj državi.

karakter-naslovna