BRANKICA JANKOVIĆ ZA KARAKTER: ŽENSKA VLADA MUŠKE SRBIJE

brankica-jankovic

Sva ženska leđa, iza kojih sam stala i ispred kojih sam išla, bila su jača od stene, i samo su ih sprečavale patrijarhalne, najčešće besmislne, norme da svoju pravu snagu i vrednost pokažu i pomere miljama daleko ovo naše društvo. Podrazumeva se, zajedno, uz muška leđa, jer – kao što vojvoda Mišić reče: “Ko sme, taj može. Ko ne zna sa strah, taj ide napred“

BRANKICA JANKOVIĆ, poverenica za zaštitu ravnopravnosti, u svojoj stalnoj kolumni “Konkavno ogledalo” za KARAKTER

Dočekana, očekivano, opaskama o odevnim kombinacijama, visini štikli, dubini dekoltea i, naravno, opet očekivano – jer kod nas je malo šta od lošeg nepoznato – komentarima da je to samo politički marketing predsednika vladajuće partije (kao da je neko nekom pre branio da učini veći iskorak ka rodnoj ravnopravnosti) ili novi pritisak premodernog, za naše patrijarhalne nazore, Zapada. Ništa ni čudno, ni novo, slično kao i u čitavoj Evropi, čiji smo ravnopravni deo, po svemu, osim po punopravnom članstvu u Uniji. Ako i to jednom bude, čemu se iskreno nadam, bićemo mi posebna vrednost za EU i obrnuto, naravno. Pa ko bolje od nas zna, osim možda najbližih nam komšija, Hrvata i drugih suseda  bivše nam zajedničke države, kako je živeti u zajednici naroda i šta valja činiti da budemo istinski ravnopravno društvo svih građana  – muškaraca i žena u multinacionalnoj i multikulturalnoj zajednici? I ko bi bolje od nas znao kako treba izbegavati zamke, koje zajednički život različitih pojedinaca i zajednica sa sobom nosi, pa izbeći raspad?

Ta sklonost raspadu može biti i karakterna osobina. Valja ponekad, pa i što češće, uzdignuti se iznad sebe i toga da si u pravu, jer to može, i uglavnom jeste, samo lični osećaj, a ne i činjenica. Mogu se u cilju savladavanja izazova bez presedana, koji su pred nama, malo manje ceniti sopstvena gledišta, dozvoliti druga i pokazati da, kao društvo, imamo snage i da smo dorasli zadatku – manje omraze u ovom našem društvu baš bi bilo lekovito. Više karaktera, manje svađe i raspada.

Žene su mnogo toga savladale što nema ni u jednoj školi, ni u dodatnom obrazovnom programu. I taj ženski pristup rešavanju naraslih društvenih problema mogao bi zaista biti lekotvoran za našu zajednicu – mogao bi, kažem, videćemo hoće li i biti

No, kakva je veza svega izrečenog sa gotovo polovinom žena u Vladi? Žene unose drugačija, nova ili modifikovana stara, vekovima skupljana i prenošena znanja, veštine i mudrosti Lakše je voditi državu nego kuhinju, da parafraziram maestralnog Đorđa Lebovića, iz romana Semper idem. Žene su mnogo toga savladale što nema ni u jednoj školi, ni u dodatnom obrazovnom programu. I taj ženski pristup rešavanju naraslih društvenih problema mogao bi zaista biti lekotvoran za našu zajednicu – mogao bi, kažem, videćemo hoće li i biti.

Za ostvarenje mnogih prava žena, naročito u političkom i uopšte javnom životu, bili su potrebni vekovi. I ta bitka još traje, i trajaće, jer neprijatelji ravnopravnosti vrebaju sa svih strana, svi iz svojih sopstvenih interesa, jer ne razumeju da je diskriminacija ozbiljna pretnja demokratiji

Ako se sastavu Vlade i Narodne skupštine doda i drugačija struktura lokalnih parlamenata, kao i 22 žene na čelnim pozicijama gradova i opština, što je sada blizu evropskog proseka od 15 odsto, kao i jedan veći broj na drugim važnim pozicijama, čini se da bi uspeh u promeni kulturnih obrazaca na političkoj sceni mogao biti sasvim solidan. Za ostvarenje mnogih prava žena, naročito u političkom i uopšte javnom životu, bili su potrebni vekovi. I ta bitka još traje, i trajaće, jer neprijatelji ravnopravnosti vrebaju sa svih strana, svi iz svojih sopstvenih interesa, jer ne razumeju da je diskriminacija ozbiljna pretnja demokratiji. Ili shvataju, ali su im samo njihove istine bitne.

Šta bi ovakav sastav Vlade, sa najviše žena u našoj političkoj istoriji mogao da demonstrira u narednom periodu, ma koliko bio kratak, mada njeno trajanje možda bude mnogo duže, bez obzira na najave?

Šta bi ovakav sastav Vlade, sa najviše žena u našoj političkoj istoriji mogao da demonstrira u narednom periodu, ma koliko bio kratak, mada njeno trajanje možda bude mnogo duže, bez obzira na najave? Recimo: promena kulture ponašanja; više slušanja i međusobnog razumevanja i spremnosti na kompromis, jer upravo pažljivo slušanje jedino ka njemu vodi; postavljanje „manje politički atraktivnih” tema na sam vrh političke agende. Primera radi, nije sramota pričati koliki je ženski neplaćeni rad u kući i kako ćemo da pomognemo onim ženama koje rade od ranog jutra, sve do mraka, bez pauze, uglavnom u našim selima, u kojima će život bez žena sigurno stati i nestati, a na pitanje – gde radite, jeste li zaposleni? – odgovaraju: nigde i nisam. Poboljšanje njihovog položaja vodi u bolji život svih članova društva, i muških, naravno. Zdravija životna sredina i kako do nje doći i sačuvati život i zdravlje svih nas, tema je za visoko mesto na svakoj listi. Ne poznajem nikog kome pitanje pravde i vladavine prava nije važno. Energetska stabilnost, privreda, kultura, da ne nabrajam sve resore koje vode žene, podjednako su važni kao i obrazovanje, zdravstvena zaštita ili infrastruktura, koje vode muškarci. Međutim, prvi put imamo dovoljno ženske snage i energije, koje bi u sinergiji mogle postati kvalitativno novi iskorak. Pred nama je težak period borbe sa virusom i trka sa vremenom koji će otežavati dostizanje postavljenih ciljeva. Ništa, ipak, ne može omesti svakodnevo pokazivanje da Srbija može biti demokratskija, modernija i razvijenija sa novom političkom kulturom, koju žene, kada ih je dovoljno na jednom mestu, mogu izneti na svojim, zovu ih „nejakim“ plećima, mada još kao mala nisam ovaj pridev razumevala, a ne razumem ni danas. Sva ženska leđa, iza kojih sam stala i ispred kojih sam išla, bila su jača od stene, i samo su ih sprečavale patrijarhalne, najčešće besmislne, norme da svoju pravu snagu i vrednost pokažu i pomere miljama daleko ovo naše društvo. Podrazumeva se, zajedno, uz muška leđa, jer – kao što vojvoda Mišić reče: “Ko sme, taj može. Ko ne zna sa strah, taj ide napred“. Nije bez razloga slika srpske oficirke na zgradi Ministarstva odbrane, uz ove Mišićeve, svevremeno, istinite reči.

brankica-jankovic