Po prirodi sam empata i imam obavezu da svoje osjećaje unosim u svoj art. Za neke je to emocionalni ventil, za mene je način življenja
MIDHAT KAPETANOVIĆ, sarajevski umetnik koji je svojim sjajnim ilustracijama spojio Jugoslaviju, govori za KARAKTER
Piše Pavle Čobanović
Kada je nastala ideja da stvorite ilustracije regionalnih kulturnih simbola? Da li je došla spontano ili su neki događaji bili okidač?
Ilustracije su proizvod moje reakcije na sve događaje koje su nas ujedinili tokom 2020. godine. Vrlo je bilo teško ostati ravnodušan na zemljotrese u Hrvatskoj i socijalne nemire u Srbiji.
Vučko, Zagi i Pobednik privukli su veliku pažnju. Mislite li možda da je razlog za to jugonostalgija i potreba za solidarnošću?
Svako jugonostalgiju definiše na svoj način, a ja je osjećam kao potrebu za uspostavljanjem direktne komunikacije između ljudi sa ovih prostora. Predugo smo bili žrtve naslova u novinama i pripremljenih govora političara.
Lako je pronaći zajednički jezik sa ljudima preko državne i kulturološke granice ako se podjednako obradujete najjednostavnijim gestama ljudskosti
Kako se Vi osećate dok ih stvarate? Da li kasnije prepoznajete sličnu emociju kod svoje publike?
Po prirodi sam empata i imam obavezu da svoje osjećaje unosim u svoj art. Za neke je to emocionalni ventil, za mene je način življenja. Bilo je predivno vidjeti kako te ilustracije rezonuju kod mnogih ljudi u sličnoj situaciji.
Verujete li da ilustracija ima moć da menja našu svest i stavove?
Jedna slika vrijedi hiljadu riječi, pod uslovom da imaš šta da kažeš od srca. Vizuelni medij poput crteža je u svakom slučaju otvoren za interpretaciju svim generacijama i kulturnim skupinama na svijetu; zbilja nema potrebe za prijevodom.
U jednom intervjuu ste konstatovali da ljudi najbolje reaguju na tradicionalne simbole lepote. Šta pod njima podrazumevate?
Svi mi imamo duboko ukorijenjene osjećaje za dobro i loše koje su nam usadili naši roditelji i društvo u kojem smo odrastali. Lako je pronaći zajednički jezik sa ljudima preko državne I kulturološke granice ako se podjednako obradujete najjednostavnijim gestama ljudskosti. Pozitivne slike jedinstva i podrške reprezentovane likovima Vučka, Zagija i Pobednika su baš takav jezik kojim svi govorimo.
Na iskrivljenom ogledalu epske i naučne fantastike najlakše je prikazati odraz trenutne situacije u kojoj se čovječanstvo nalazi
Kako birate motive koje ćete prikazati? Zapravo, možete li da utičete na njihov odabir ili Vam dolaze prirodno?
Sve ono što radim, koliko god izgledalo nerealno i fantastično, je proizvod mog ličnog iskustva, tako da je vrlo lako uraditi ilustracije kada su one autobiografskog tipa. Važno mi je da se svi pronađu u njima i dođu u dodir sa svojim unutrašnjim neiskvarenim djetetom.
Na Vašim ilustracijama primetno je da često koristite motiv medveda. Da li u tome postoji neka simbolika?
Kao Bosanac i ljubitelj prirode uvijek sam imao neizmjerno poštovanje prema divljim životinjama. Medvjed Zaštitnik je, između ostalog, način na kojeg me percipira moja porodica i prijatelji, a tokom godina učinio sam ga vlastitim avatarom u ilustrovanju.
Bavite se i strip crtanjem. Da li ste razmišljali možda o stripu u kome bi protagonist bili upravo Zagi, Vučko i Pobednik?
Strip umnogome ovisi o dobroj priči i scenariju, tako da nije nemoguće započeti takav projekat u budućnosti ako se odgovarajući narativ pojavi. Do tada ću raditi samo stojeće ilustracije koje jezgrovito reprezentuju moje emocije, kao i emocije meni dragih ljudi.
Koje strip umetnike sa domaće scene pratite?
Teško je nabrojati sve umjetnike koji mi daju inspiraciju a da nekoga ne zaboravim. Bitno je da svakodnevno komuniciram sa kolegama i kolegicama iz cijele Jugoslavije koji pripadaju svim generacijama – od amatera, preko vršnjaka do slavnih veterana.
Vizuelni medij poput crteža je u svakom slučaju otvoren za interpretaciju svim generacijama i kulturnim skupinama na svijetu; zbilja nema potrebe za prijevodoma
U kojoj meri je strip uticao na Vaš umetnički izraz?
Mojoj generaciji je strip bio formativno iskustvo i zajedno sa mnogim ilustrovanim revijama bio je naša preteča interneta – samo malo tiša, elegantnija i sa puno manje reklama i govora mržnje. Drago mi je kada vidim da se novije generacije vraćaju stripu kao umjetnosti i edukativnoj razonodi.
Većina Vaših radova može se svrstati u naučnu fantastiku. Zbog čega ste se opredelili baš za nju?
Na iskrivljenom ogledalu epske i naučne fantastike najlakše je prikazati odraz trenutne situacije u kojoj se čovječanstvo nalazi.
Aktivni ste na društvenim mrežama gde svakodnevno objavljujete ponešto od svog rada. Mislite li da su društvene mreže i online sfera budućnost ilustracije?
Ilustracija kao vrsta komunikacije ideja među ljudima nikada neće nestati, samo joj se mijenja format I stil. Od pećinskih slika, preko štampanih stripova, do digitalnih web comica, mislim da je budućnost grafičkog izraza zacementirana u našoj kulturi.
Koji biste savet dali mladim ilustratorima koji su novi u ovom zanatu i dalje nisu pronašli svoj stil?
Najvažnija stvar kod novih naraštaja ilustratora je komunikacija i razmjena ideja. U današnje informaciono doba bitno je da oni prave kulturološke mostove sa svojim kolegama i kolegicama širom planete jer samo na taj način neće dopustiti plamenu da se ugasi.
