Nakon što sam u Veneciji osvojio Zlatnog lava, novinari su me pitali šta smatram najvećim izumom. „Ogledalo“, odgovorio sam. „Ima li većeg meraka nego sebi ujutro reći – đe si, majstore?!“
EMIR HADŽIHAFIZBEGOVIĆ, direktor Kamernog teatra 55 u Sarajevu i jedan od najvećih živih jugoslovenskih glumaca, govori za KARAKTER
Razgovarala TAMARA NIKČEVIĆ
Ako dugo živite u svijetu „pogrešnih dozvola“, lako od tihog susjeda postanete zločinac; od običnog čovjeka „nadčovjek“, koji sebe počinje da doživljava kao suverenog gospodara tuđih života i tuđih sudbina
Ako dugo živite u svijetu „pogrešnih dozvola“, lako od tihog susjeda postanete zločinac; od običnog čovjeka „nadčovjek“, koji sebe počinje da doživljava kao suverenog gospodara tuđih života i tuđih sudbina, ocenio je Emir Hadžihafizbegović, direktor Kamernog teatra 55 u Sarajevu i jedan od najvećih živih jugoslovenskih glumaca, u ekskluzivnom intervjuu za Karakter.
On se, između ostalog, tako osvrnuo na predstavu Šibdlerov lift koju u njegovom teatru režira Kokan Kokan Mladenović po istoimenom romanu Darka Cvijetića. Premijera je zakazana za 24. februara.
Život je kratak i valja nam razmisliti o tome hoćemo li sa ovoga svijeta otići kao loši momci ili kao ljudi ponosni na to što smo na krvavom Balkanu uvijek birali pravu stranu
„Ako je, kako nas Šekspir uči, pozorište ogledalo života, onda je priča o paklu Prijedora, koji se, zajedno sa Višegradom, Zvornikom i Fočom može nazvati nepresuđenim genocidom, zapravo priča o paklu u svakome od nas. Naročito ako je stavimo u kontekst užasa još neporaženog fašizma koji vidimo na raznim tačkama nekadašnjeg jugoslovenskog prostora. U samom Prijedoru i okolini devedesetih je pobijeno više Bošnjaka i Hrvata nego u Srebrenici. Darko Cvijetić, koji piše o tim događajima, veoma je hrabar čovjek“, naveo je Hadžihafizbegović.
On je istakao da je iz zone konformizma izašao nakon što su ga u Veneciji kada je osvojio Zlatnog lava, novinari me pitali šta smatra najvećim izumom.
„Ogledalo“, odgovorio sam. „Ima li većeg meraka nego sebi ujutro reći – đe si, majstore?!“
“Taj jutarnji razgovor važan je za zdravlje čovjeka. Život je kratak i valja nam razmisliti o tome hoćemo li sa ovoga svijeta otići kao loši momci ili kao ljudi ponosni na to što smo na krvavom Balkanu uvijek birali pravu stranu. Siguran sam da smo i Kokan i ja izabrali pravu stranu”, rekao je Hadžihafizbegović.
U sjajnom intervjuu Tamari Nikčević, on se osvrnuo i na opasku Abdulaha Sidrana da u Bosni i Hercegovini žive ljudi koji misle da su preživjeli rat. Upitan da li je on preživjeo rat, odgovorio je:”Nisam”.
CEO INTERVJU sa Emirom HADŽIHAFIZBEGOVIĆEM čitajte u magazinu KARAKTER, koji je na kioscima.
HADŽIFAZBEGOVIĆ je otkrio je šta je naučio od Zorana Radmilovića? Šta nam je ostalo nakon odlazaka Mustafe Nadarevića, Milene Dravić, Dragana Nikolića, Bore Todorovića? Zašto sebe poredi sa Bogdanom Diklićem? Ko je jedan od njegovih najvećih glumačkih idola, te kako komentariše šale da u Beograd dolazi samo da pokupi glumačke nagrade? Zašto je važno da ozbiljni umetnici imaju politički stav? Čiji su filmovi Sjećaš li se Doli Bel i Otac na službenom putu? Mogu li se Bosanci ikada pomiriti sa tim da Kusturičina zemlja odavno nije Bosna i Hercegovina?
