ALEKSANDAR STANKOVIĆ: NAJVEĆI SU MANDIĆ, SIDRAN I ŠERBEDŽIJA

Aleksandra Vučića sam zvao prije šest godina. Čak je htio i doći, ali onda je došlo do nekog nesporazuma i tu nedjelju je gostovala Brankica Stanković

ALEKSANDAR STANKOVIĆ, jedan od najvećih novinara sa jugoslovenskih prostora

salome.rs

Obeležili ste 20 godina od početka emitovanja kultne emisije Nedjeljom u 2. Šta je ono zbog čega niste digli ruke od novinarstva?
– Bolest,
– nemoralna ponuda,
– zasićenje.
Za sada me još sve to zaobilazi.

Plašite li se nekada mogućih posledica slobodnog novinarstva?

Imam i ja neku autocenzuru. Znam dokle mogu ići.

Opišite s tri reči svoju novinarsku karijeru?

Red, rad, mišići.

Najteži sagovornici su mi bili Đukanović, Tijanić, ponekad Zoran Milanović…

Ko su bili najteži sagovornici?

Đukanović, Tijanić, ponekad Zoran Milanović…

Ko su za vas najveći intelektualci u regionu?

Igor Mandić, volim Abdulaha Sidrana, Radu Šerbedžiju…

Kako komentarišete borbu između državnih i privatnih televizija širom ovih prostora, u kojoj uglavnom veću gledanost dobijaju privatnici?

Očekivano. Mozak obično gubi bitku u srazu sa sisama.

Mnogi novinari su bliski aktivizmu. Da li novinari treba da budu i aktivisti ili to odstupa od načela profesije?

Aktivno trebaju štititi prava ugroženih i manjina. Protiv takvog aktivizma nemam ništa protiv.

Da li ste zvali Aleksandra Vučića?

Jesam prije šest godina. Čak je htio i doći, ali onda je došlo do nekog nesporazuma i tu nedjelju je gostovala Brankica Stanković. Kasnije sam pokušavao, ali bez uspjeha. Sada ga ne bih zvao. Čini mi se da je sada atmosfera između Hrvatske i Srbije takva da taj razgovor ne bi ništa donio dobroga našim građanima. Samo bi još produbio podjele. Bolje ne.

Šta biste poručili mladima koji imaju ambicije da se bave novinarstvom?
Radne navike, prosječna inteligencija, malo sreće i muda – to vam treba za novinarstvo.

Share